čȅtnīk
čȅtnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | četnik |
| G | četnika |
| D | četniku |
| A | četnika |
| V | četniče |
| L | četniku |
| I | četnikom |
| množina | |
| N | četnici |
| G | četnika |
| D | četnicima |
| A | četnike |
| V | četnici |
| L | četnicima |
| I | četnicima |
Definicija
| 1. | pov. srp. član vojnopolitičke organizacije osnovane 1903. za borbu protiv Turske i za oslobađanje dijelova Srbije i Makedonije od turske vlasti |
| 2. | pripadnik krajnje nacionalističko-desničarske poluvojne organizacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918—1941. |
| 3. | pripadnik jugo-monarhističkih oružanih odreda u 2. svjetskom ratu (1941—1945) koji su zastupali velikosrpski program i provodili etnička čišćenja muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i osvetništvo nad hrvatskim stanovništvom; kolaborirali protiv partizana s talijanskim i njemačkim okupatorskim vlastima i vojnim postrojbama, usp. Mihailović (Draža) |
| 4. | član srpskog četničkog pokreta (jedno od imena Srpska radikalna stranka) osnovanog 1990. s programom velike Srbije i etničkih čišćenja na prostorima bivše države SFRJ, usp. čédo |
| 5. | zauz. zn. pov. pripadnik zemaljske obrane za Austro-Ugarske (reg. u Dalmaciji) |
| 6. | pov. vojn. bojnik (major) u starom domobranskom nazivlju |
Etimologija
✧ v. četa
