akomodírati
akomodírati (se) (čemu, na što) dv. 〈prez. akomòdīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. akomòdīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
akomodirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | akomodiram |
2. | akomodiraš |
3. | akomodira |
množina | |
1. | akomodiramo |
2. | akomodirate |
3. | akomodiraju |
futur | |
jednina | |
1. | akomodirat ću |
2. | akomodirat ćeš |
3. | akomodirat će |
množina | |
1. | akomodirat ćemo |
2. | akomodirat ćete |
3. | akomodirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | akomodirah |
2. | akomodiraše |
3. | akomodiraše |
množina | |
1. | akomodirasmo |
2. | akomodiraste |
3. | akomodirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | akomodirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | akomodirao sam |
2. | akomodirao si |
3. | akomodirao je |
množina | |
1. | akomodirali smo |
2. | akomodirali ste |
3. | akomodirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam akomodirao |
2. | bio si akomodirao |
3. | bio je akomodirao |
množina | |
1. | bili smo akomodirali |
2. | bili ste akomodirali |
3. | bili su akomodirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | akomodiraj |
množina | |
1. | akomodirajmo |
2. | akomodirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
akomodirajući | |
glagolski prilog prošli | |
akomodiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
akomodirao, akomodirala, akomodiralo | |
akomodirali, akomodirale, akomodirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
akomodiran, akomodirana, akomodirano | |
akomodirani, akomodirane, akomodirana |
1. | prilagoditi/prilagođavati (se) |
2. | udobno se smjestiti/smještati; akomodati (se) |