čepẕkati
čepẕkati (, po čemu) dv. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
čeprkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čeprkam |
2. | čeprkaš |
3. | čeprka |
množina | |
1. | čeprkamo |
2. | čeprkate |
3. | čeprkaju |
futur | |
jednina | |
1. | čeprkat ću |
2. | čeprkat ćeš |
3. | čeprkat će |
množina | |
1. | čeprkat ćemo |
2. | čeprkat ćete |
3. | čeprkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čeprkah |
2. | čeprkaše |
3. | čeprkaše |
množina | |
1. | čeprkasmo |
2. | čeprkaste |
3. | čeprkahu |
aorist | |
jednina | |
1. | čeprkah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | čeprkao sam |
2. | čeprkao si |
3. | čeprkao je |
množina | |
1. | čeprkali smo |
2. | čeprkali ste |
3. | čeprkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čeprkao |
2. | bio si čeprkao |
3. | bio je čeprkao |
množina | |
1. | bili smo čeprkali |
2. | bili ste čeprkali |
3. | bili su čeprkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čeprkaj |
množina | |
1. | čeprkajmo |
2. | čeprkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
čeprkajući | |
glagolski prilog prošli | |
čeprkavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
čeprkao, čeprkala, čeprkalo | |
čeprkali, čeprkale, čeprkala |
1. | (za)grepsti, (za)kopkati (kokoši pandžama) |
2. | pren. a. istražiti/istraživati s namjerom da se što nađe [čeprkati po čijoj prošlosti]; pretraživati, tražiti b. pomalo raditi neki posao |