cŕniti
cŕniti nesvrš. 〈prez. cȓnīm, pril. sad. -nēći, prid. trp. cȓnjen, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| crniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | crnim |
| 2. | crniš |
| 3. | crni |
| množina | |
| 1. | crnimo |
| 2. | crnite |
| 3. | crne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | crnit ću |
| 2. | crnit ćeš |
| 3. | crnit će |
| množina | |
| 1. | crnit ćemo |
| 2. | crnit ćete |
| 3. | crnit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | crnjah |
| 2. | crnjaše |
| 3. | crnjaše |
| množina | |
| 1. | crnjasmo |
| 2. | crnjaste |
| 3. | crnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | crnio sam |
| 2. | crnio si |
| 3. | crnio je |
| množina | |
| 1. | crnili smo |
| 2. | crnili ste |
| 3. | crnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam crnio |
| 2. | bio si crnio |
| 3. | bio je crnio |
| množina | |
| 1. | bili smo crnili |
| 2. | bili ste crnili |
| 3. | bili su crnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | crni |
| množina | |
| 1. | crnimo |
| 2. | crnite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| crneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| crnio, crnila, crnilo | |
| crnili, crnile, crnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| crnjen, crnjena, crnjeno | |
| crnjeni, crnjene, crnjena | |
Definicija
| 1. | činiti što crnim, bojiti u crno [crniti haljinu] |
| 2. | pren. govoriti ružno o kome [crniti prijateljicu]; blatiti, ružiti |
Etimologija
✧ vidi cȓn
