cŕnjeti
cŕnjeti (, se) nesvrš. 〈prez. -nīm, pril. sad. -nēći, prid. rad. cŕnio/cŕnjela ž, gl. im. -ēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
crnjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | crnim |
2. | crniš |
3. | crni |
množina | |
1. | crnimo |
2. | crnite |
3. | crne |
futur | |
jednina | |
1. | crnjet ću |
2. | crnjet ćeš |
3. | crnjet će |
množina | |
1. | crnjet ćemo |
2. | crnjet ćete |
3. | crnjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | crnjah |
2. | crnjaše |
3. | crnjaše |
množina | |
1. | crnjasmo |
2. | crnjaste |
3. | crnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | crnio sam |
2. | crnio si |
3. | crnio je |
množina | |
1. | crnjeli smo |
2. | crnjeli ste |
3. | crnjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam crnio |
2. | bio si crnio |
3. | bio je crnio |
množina | |
1. | bili smo crnjeli |
2. | bili ste crnjeli |
3. | bili su crnjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | crni |
množina | |
1. | crnimo |
2. | crnite |
glagolski prilog sadašnji | |
crneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
crnio, crnjela, crnjelo | |
crnjeli, crnjele, crnjela |
1. | rij. neob. postajati crn; zacrnjivati se |
2. | postajati taman zbog izlaganja suncu (ili boravka u solariju) |
3. | odudarati crnom bojom od okoline |