Hrvatski jezični portal

akcidèncija

akcidèncija ž

Definicija
stjecaj okolnosti, slučajna oznaka ili moment, posljedica čina bez namjere; slučajnost, nebitnost, akcidens
Etimologija
srlat. accidentia ≃ accidens: slučajan, koji se dogodio ← accidere: pasti, slučiti (se), dogoditi (se)