čamòvati
čamòvati () nesvrš. 〈prez. čàmujēm, pril. sad. čàmujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
čamovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čamujem |
2. | čamuješ |
3. | čamuje |
množina | |
1. | čamujemo |
2. | čamujete |
3. | čamuju |
futur | |
jednina | |
1. | čamovat ću |
2. | čamovat ćeš |
3. | čamovat će |
množina | |
1. | čamovat ćemo |
2. | čamovat ćete |
3. | čamovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čamovah |
2. | čamovaše |
3. | čamovaše |
množina | |
1. | čamovasmo |
2. | čamovaste |
3. | čamovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | čamovao sam |
2. | čamovao si |
3. | čamovao je |
množina | |
1. | čamovali smo |
2. | čamovali ste |
3. | čamovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čamovao |
2. | bio si čamovao |
3. | bio je čamovao |
množina | |
1. | bili smo čamovali |
2. | bili ste čamovali |
3. | bili su čamovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čamuj |
množina | |
1. | čamujmo |
2. | čamujte |
glagolski prilog sadašnji | |
čamujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
čamovao, čamovala, čamovalo | |
čamovali, čamovale, čamovala |