čàkar
čàkar m
Definicija
reg. lov. vrsta sokola pripitomljenog za lov; šahin, šain
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Čàkar (Slavonija, sred. Dalmacija), Čȁkara (Banovina), Čàkardić (Osijek, Podravina), Čàkarić (150, Posavina)
Etimologija
✧ tur. ← çakır: plavo-zelenkast
