akolitírati
akolitírati (, komu) dv. 〈prez. akolìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| akolitirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | akolitiram |
| 2. | akolitiraš |
| 3. | akolitira |
| množina | |
| 1. | akolitiramo |
| 2. | akolitirate |
| 3. | akolitiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | akolitirat ću |
| 2. | akolitirat ćeš |
| 3. | akolitirat će |
| množina | |
| 1. | akolitirat ćemo |
| 2. | akolitirat ćete |
| 3. | akolitirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | akolitirah |
| 2. | akolitiraše |
| 3. | akolitiraše |
| množina | |
| 1. | akolitirasmo |
| 2. | akolitiraste |
| 3. | akolitirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | akolitirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | akolitirao sam |
| 2. | akolitirao si |
| 3. | akolitirao je |
| množina | |
| 1. | akolitirali smo |
| 2. | akolitirali ste |
| 3. | akolitirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam akolitirao |
| 2. | bio si akolitirao |
| 3. | bio je akolitirao |
| množina | |
| 1. | bili smo akolitirali |
| 2. | bili ste akolitirali |
| 3. | bili su akolitirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | akolitiraj |
| množina | |
| 1. | akolitirajmo |
| 2. | akolitirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| akolitirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| akolitiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| akolitirao, akolitirala, akolitiralo | |
| akolitirali, akolitirale, akolitirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| akolitiran, akolitirana, akolitirano | |
| akolitirani, akolitirane, akolitirana | |
Definicija
(iz)vršiti službu akolita
Etimologija
✧ vidi akòlīt
