akolírati
akolírati (što) dv. 〈prez. akòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| akolirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | akoliram |
| 2. | akoliraš |
| 3. | akolira |
| množina | |
| 1. | akoliramo |
| 2. | akolirate |
| 3. | akoliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | akolirat ću |
| 2. | akolirat ćeš |
| 3. | akolirat će |
| množina | |
| 1. | akolirat ćemo |
| 2. | akolirat ćete |
| 3. | akolirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | akolirah |
| 2. | akoliraše |
| 3. | akoliraše |
| množina | |
| 1. | akolirasmo |
| 2. | akoliraste |
| 3. | akolirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | akolirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | akolirao sam |
| 2. | akolirao si |
| 3. | akolirao je |
| množina | |
| 1. | akolirali smo |
| 2. | akolirali ste |
| 3. | akolirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam akolirao |
| 2. | bio si akolirao |
| 3. | bio je akolirao |
| množina | |
| 1. | bili smo akolirali |
| 2. | bili ste akolirali |
| 3. | bili su akolirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | akoliraj |
| množina | |
| 1. | akolirajmo |
| 2. | akolirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| akolirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| akoliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| akolirao, akolirala, akoliralo | |
| akolirali, akolirale, akolirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| akoliran, akolirana, akolirano | |
| akolirani, akolirane, akolirana | |
Definicija
spojiti/spajati više stavaka u cjelinu; sastaviti, priljubiti
Etimologija
✧ fr. accoler ← lat. accollare
