čȁrkati
čȁrkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| čarkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | čarkam |
| 2. | čarkaš |
| 3. | čarka |
| množina | |
| 1. | čarkamo |
| 2. | čarkate |
| 3. | čarkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | čarkat ću |
| 2. | čarkat ćeš |
| 3. | čarkat će |
| množina | |
| 1. | čarkat ćemo |
| 2. | čarkat ćete |
| 3. | čarkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | čarkah |
| 2. | čarkaše |
| 3. | čarkaše |
| množina | |
| 1. | čarkasmo |
| 2. | čarkaste |
| 3. | čarkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | čarkao sam |
| 2. | čarkao si |
| 3. | čarkao je |
| množina | |
| 1. | čarkali smo |
| 2. | čarkali ste |
| 3. | čarkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam čarkao |
| 2. | bio si čarkao |
| 3. | bio je čarkao |
| množina | |
| 1. | bili smo čarkali |
| 2. | bili ste čarkali |
| 3. | bili su čarkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čarkaj |
| množina | |
| 1. | čarkajmo |
| 2. | čarkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čarkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| čarkao, čarkala, čarkalo | |
| čarkali, čarkale, čarkala | |
Definicija
| 1. | zametati čarku, ulaziti u sitnije oružane okršaje ili borbe riječima |
| 2. | pren. poticati vatru, raspretati, razgarati vatru; ražarivati |
Etimologija
✧ vidi čȃrka2
