čȁūš
čȁūš m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čauš |
| G | čauša |
| D | čaušu |
| A | čauša |
| V | čaušu |
| L | čaušu |
| I | čaušem |
| množina | |
| N | čauši |
| G | čauša |
| D | čaušima |
| A | čauše |
| V | čauši |
| L | čaušima |
| I | čaušima |
Definicija
| 1. | vojn. pov. niži čin u osmanskoj vojsci |
| 2. | vođa svatova, onaj koji se brine za red i raspoloženje |
| 3. | pov. reg. onaj koji uz bubanj oglašava obavijesti i naredbe; bubnjar, dobošar, općinski pozivar, telal |
| 4. | pomoćnik u esnafu |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju onoga koji uveseljava svatove): Čàja, Čáić (320, Banovina, Z Slavonija), Čájić (270, Zagora, Banovina), Čájo (100, Zagora, Slavonija); (prema vojničkoj ili općinskoj službi ili nadimačka): Čȁūš (100, Čazma, Prigorje), Čaúšević (360, Banovina, Primorje), Čàušić (Slavonija)
Etimologija
✧ tur. çavuş
