ćúviti
ćúviti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Definicija
razg.
| 1. | ne moći zaspati, biti dugo u noć budan, bdjeti; ćućoriti |
| 2. | (komu, nad kim) bdjeti nad kim, nametljivo iskazivati svoju prisutnost i brigu ili kontrolu čijeg ponašanja [ona mu ćuvi cijeli dan] |
| 3. | () dosađivati se čekajući, provoditi dugo vrijeme u čekanju, čekati i ne moći dočekati od dosade; ćućoriti |
