da2
da2 čest.
1. | u samostalnoj upotrebi znači odobravanje ili potvrđivanje [Je li tako? — da]; ja |
2. | u dijaloškoj situaciji prije posljednje ponovljene riječi sugovornika [A: To je lijepo B: da lijepo a. itekako lijepo, još kako lijepo b. izražava sumnju u zn. on kaže, ali nije i sl.] |
3. | za isticanje i sl. [da ludih ljudi] |
4. | za povezivanje teksta u prisjećanju ili sažimanju izrečenoga i neizrečenoga [to je bilo... da (tako je)] |
5. | s prezentom zamjenjuje infinitiv uz glagolsku radnju za koju poticaj dolazi iz subjekta [neću da radim nije me volja] |