ćurlíkati
ćurlíkati () nesvrš. 〈prez. ćùrlīkām/ćùrlīčēm, pril. sad. -ajūći/-íčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ćurlikati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ćurličem |
| 2. | ćurličeš |
| 3. | ćurliče |
| množina | |
| 1. | ćurličemo |
| 2. | ćurličete |
| 3. | ćurliču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ćurlikat ću |
| 2. | ćurlikat ćeš |
| 3. | ćurlikat će |
| množina | |
| 1. | ćurlikat ćemo |
| 2. | ćurlikat ćete |
| 3. | ćurlikat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćurlikah |
| 2. | ćurlikaše |
| 3. | ćurlikaše |
| množina | |
| 1. | ćurlikasmo |
| 2. | ćurlikaste |
| 3. | ćurlikahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćurlikao sam |
| 2. | ćurlikao si |
| 3. | ćurlikao je |
| množina | |
| 1. | ćurlikali smo |
| 2. | ćurlikali ste |
| 3. | ćurlikali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ćurlikao |
| 2. | bio si ćurlikao |
| 3. | bio je ćurlikao |
| množina | |
| 1. | bili smo ćurlikali |
| 2. | bili ste ćurlikali |
| 3. | bili su ćurlikali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ćurliči |
| množina | |
| 1. | ćurličimo |
| 2. | ćurličite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ćurličući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ćurlikao, ćurlikala, ćurlikalo | |
| ćurlikali, ćurlikale, ćurlikala | |
Definicija
| 1. | pejor. svirati u sviralu ili u dvojnice |
| 2. | ispuštati ćurlike, usp. ćurlik (2) |
Etimologija
✧ ekspr., onom.
