ćȍraviti
ćȍraviti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ćoraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ćoravim |
| 2. | ćoraviš |
| 3. | ćoravi |
| množina | |
| 1. | ćoravimo |
| 2. | ćoravite |
| 3. | ćorave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ćoravit ću |
| 2. | ćoravit ćeš |
| 3. | ćoravit će |
| množina | |
| 1. | ćoravit ćemo |
| 2. | ćoravit ćete |
| 3. | ćoravit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćoravljah |
| 2. | ćoravljaše |
| 3. | ćoravljaše |
| množina | |
| 1. | ćoravljasmo |
| 2. | ćoravljaste |
| 3. | ćoravljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćoravio sam |
| 2. | ćoravio si |
| 3. | ćoravio je |
| množina | |
| 1. | ćoravili smo |
| 2. | ćoravili ste |
| 3. | ćoravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ćoravio |
| 2. | bio si ćoravio |
| 3. | bio je ćoravio |
| množina | |
| 1. | bili smo ćoravili |
| 2. | bili ste ćoravili |
| 3. | bili su ćoravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ćoravi |
| množina | |
| 1. | ćoravimo |
| 2. | ćoravite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ćoraveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ćoravio, ćoravila, ćoravilo | |
| ćoravili, ćoravile, ćoravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ćoravljen, ćoravljena, ćoravljeno | |
| ćoravljeni, ćoravljene, ćoravljena | |
Definicija
osljepljivati (koga)
Etimologija
✧ vidi ćȍr
