ćúliti
ćúliti (, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ćuliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ćulim |
| 2. | ćuliš |
| 3. | ćuli |
| množina | |
| 1. | ćulimo |
| 2. | ćulite |
| 3. | ćule |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ćulit ću |
| 2. | ćulit ćeš |
| 3. | ćulit će |
| množina | |
| 1. | ćulit ćemo |
| 2. | ćulit ćete |
| 3. | ćulit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćuljah |
| 2. | ćuljaše |
| 3. | ćuljaše |
| množina | |
| 1. | ćuljasmo |
| 2. | ćuljaste |
| 3. | ćuljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćulio sam |
| 2. | ćulio si |
| 3. | ćulio je |
| množina | |
| 1. | ćulili smo |
| 2. | ćulili ste |
| 3. | ćulili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ćulio |
| 2. | bio si ćulio |
| 3. | bio je ćulio |
| množina | |
| 1. | bili smo ćulili |
| 2. | bili ste ćulili |
| 3. | bili su ćulili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ćuli |
| množina | |
| 1. | ćulimo |
| 2. | ćulite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ćuleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ćulio, ćulila, ćulilo | |
| ćulili, ćulile, ćulila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ćuljen, ćuljena, ćuljeno | |
| ćuljeni, ćuljene, ćuljena | |
Definicija
dizati uši kako bi se bolje ćuli zvukovi (o psu) [ćuliti uši]
Etimologija
✧ vidi ćȕle
