čȕpnuti
čȕpnuti (što) svrš. 〈prez. čȕpnēm, pril. pr. -ūvši, imp. čȕpni, prid. rad. čȕpnuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
čupnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | čupnem |
2. | čupneš |
3. | čupne |
množina | |
1. | čupnemo |
2. | čupnete |
3. | čupnu |
futur | |
jednina | |
1. | čupnut ću |
2. | čupnut ćeš |
3. | čupnut će |
množina | |
1. | čupnut ćemo |
2. | čupnut ćete |
3. | čupnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | čupnuh |
2. | čupnu |
3. | čupnu |
množina | |
1. | čupnusmo |
2. | čupnuste |
3. | čupnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | čupnuo sam |
2. | čupnuo si |
3. | čupnuo je |
množina | |
1. | čupnuli smo |
2. | čupnuli ste |
3. | čupnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čupnuo |
2. | bio si čupnuo |
3. | bio je čupnuo |
množina | |
1. | bili smo čupnuli |
2. | bili ste čupnuli |
3. | bili su čupnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | čupni |
množina | |
1. | čupnimo |
2. | čupnite |
glagolski prilog prošli | |
čupnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
čupnuo, čupnula, čupnulo | |
čupnuli, čupnule, čupnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
čupnut, čupnuta, čupnuto | |
čupnuti, čupnute, čupnuta |