ćáto
ćáto (ćáta) m 〈G -ē〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ćato |
| G | ćate |
| D | ćati |
| A | ćatu |
| V | ćato |
| L | ćati |
| I | ćatom |
| množina | |
| N | ćate |
| G | ćata |
| D | ćatama |
| A | ćate |
| V | ćate |
| L | ćatama |
| I | ćatama |
| jednina | |
| N | ćato |
| G | ćate |
| D | ćati |
| A | ćatu |
| V | ćato |
| L | ćati |
| I | ćatom |
| množina | |
| N | ćate |
| G | ćata |
| D | ćatama |
| A | ćate |
| V | ćate |
| L | ćatama |
| I | ćatama |
Definicija
| 1. | reg. pov. pisar |
| 2. | pren. pejor. onaj koji radi jednostavan administrativni posao; pisar |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju ili nadimačka): Čáta (Kijevo), Čatípović (100, Zagora, sred. Dalmacija), Čáto (Sinj), Čȃtović (Dubrovnik), Ćátić (120, Istra, Posavina), Ćatípović (100, Sinj, sred. Dalmacija), Ćáto (Knin, Slavonski Brod), Ćȃtović (Dubrovnik), usp. Škrivanić, usp. Šrajber
Etimologija
✧ tur. kȃtib ← arap. kātib: pisar ← kätäbä: pisati
