ćakùlati
ćakùlati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ćakulati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ćakulam |
| 2. | ćakulaš |
| 3. | ćakula |
| množina | |
| 1. | ćakulamo |
| 2. | ćakulate |
| 3. | ćakulaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ćakulat ću |
| 2. | ćakulat ćeš |
| 3. | ćakulat će |
| množina | |
| 1. | ćakulat ćemo |
| 2. | ćakulat ćete |
| 3. | ćakulat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćakulah |
| 2. | ćakulaše |
| 3. | ćakulaše |
| množina | |
| 1. | ćakulasmo |
| 2. | ćakulaste |
| 3. | ćakulahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćakulao sam |
| 2. | ćakulao si |
| 3. | ćakulao je |
| množina | |
| 1. | ćakulali smo |
| 2. | ćakulali ste |
| 3. | ćakulali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ćakulao |
| 2. | bio si ćakulao |
| 3. | bio je ćakulao |
| množina | |
| 1. | bili smo ćakulali |
| 2. | bili ste ćakulali |
| 3. | bili su ćakulali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ćakulaj |
| množina | |
| 1. | ćakulajmo |
| 2. | ćakulajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ćakulajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ćakulao, ćakulala, ćakulalo | |
| ćakulali, ćakulale, ćakulala | |
Definicija
reg. ugodno razgovarati o lakim svakodnevnim temama, uživati u takvu razgovoru; čavrljati, ćaskati
Etimologija
✧ vidi ćȁkula
