deklinírati
deklinírati (što, se) dv. 〈prez. deklìnīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. deklìnīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| deklinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dekliniram |
| 2. | dekliniraš |
| 3. | deklinira |
| množina | |
| 1. | dekliniramo |
| 2. | deklinirate |
| 3. | dekliniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | deklinirat ću |
| 2. | deklinirat ćeš |
| 3. | deklinirat će |
| množina | |
| 1. | deklinirat ćemo |
| 2. | deklinirat ćete |
| 3. | deklinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | deklinirah |
| 2. | dekliniraše |
| 3. | dekliniraše |
| množina | |
| 1. | deklinirasmo |
| 2. | dekliniraste |
| 3. | deklinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | deklinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | deklinirao sam |
| 2. | deklinirao si |
| 3. | deklinirao je |
| množina | |
| 1. | deklinirali smo |
| 2. | deklinirali ste |
| 3. | deklinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam deklinirao |
| 2. | bio si deklinirao |
| 3. | bio je deklinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo deklinirali |
| 2. | bili ste deklinirali |
| 3. | bili su deklinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dekliniraj |
| množina | |
| 1. | deklinirajmo |
| 2. | deklinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| deklinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| dekliniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| deklinirao, deklinirala, dekliniralo | |
| deklinirali, deklinirale, deklinirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dekliniran, deklinirana, deklinirano | |
| deklinirani, deklinirane, deklinirana | |
Definicija
| 1. | (što) gram. promijeniti/mijenjati po padežima; skloniti/sklanjati |
| 2. | (se) fiz. nagnuti/nagibati se, otkloniti/otklanjati se, odstupiti/odstupati, usp. deklinacija (2) |
Etimologija
✧ vidi deklinácija
