dekodírati
dekodírati (što) dv. 〈prez. dekòdīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. dekòdīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
dekodirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dekodiram |
2. | dekodiraš |
3. | dekodira |
množina | |
1. | dekodiramo |
2. | dekodirate |
3. | dekodiraju |
futur | |
jednina | |
1. | dekodirat ću |
2. | dekodirat ćeš |
3. | dekodirat će |
množina | |
1. | dekodirat ćemo |
2. | dekodirat ćete |
3. | dekodirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dekodirah |
2. | dekodiraše |
3. | dekodiraše |
množina | |
1. | dekodirasmo |
2. | dekodiraste |
3. | dekodirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | dekodirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | dekodirao sam |
2. | dekodirao si |
3. | dekodirao je |
množina | |
1. | dekodirali smo |
2. | dekodirali ste |
3. | dekodirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dekodirao |
2. | bio si dekodirao |
3. | bio je dekodirao |
množina | |
1. | bili smo dekodirali |
2. | bili ste dekodirali |
3. | bili su dekodirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dekodiraj |
množina | |
1. | dekodirajmo |
2. | dekodirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dekodirajući | |
glagolski prilog prošli | |
dekodiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dekodirao, dekodirala, dekodiralo | |
dekodirali, dekodirale, dekodirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dekodiran, dekodirana, dekodirano | |
dekodirani, dekodirane, dekodirana |
1. | šifriranu, kodiranu poruku pretvoriti/pretvarati u svakodnevni govorni ili pisani jezik |
2. | razumjeti/razumijevati, shvatiti/shvaćati alegoriju, nejasnu poruku, usp. šifrirati, dešifrirati |