dàhtati
dàhtati () nesvrš. 〈prez. dȁšćēm/dȁhćēm razg., pril. sad. dȁšćūći/dȁhćūći razg., gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dahtati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dašćem |
2. | dašćeš |
3. | dašće |
množina | |
1. | dašćemo |
2. | dašćete |
3. | dašću |
futur | |
jednina | |
1. | dahtat ću |
2. | dahtat ćeš |
3. | dahtat će |
množina | |
1. | dahtat ćemo |
2. | dahtat ćete |
3. | dahtat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dahtah |
2. | dahtaše |
3. | dahtaše |
množina | |
1. | dahtasmo |
2. | dahtaste |
3. | dahtahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dahtao sam |
2. | dahtao si |
3. | dahtao je |
množina | |
1. | dahtali smo |
2. | dahtali ste |
3. | dahtali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dahtao |
2. | bio si dahtao |
3. | bio je dahtao |
množina | |
1. | bili smo dahtali |
2. | bili ste dahtali |
3. | bili su dahtali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dašći |
množina | |
1. | dašćimo |
2. | dašćite |
glagolski prilog sadašnji | |
dašćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dahtao, dahtala, dahtalo | |
dahtali, dahtale, dahtala |
1. | disati brzo tako da se čuje zvuk koji proizvodi trenje zračne struje prolazeći kroz otvorena usta |
2. | pren., v. huktati1 (o parnom stroju) |