datírati
datírati (što) dv. 〈prez. dàtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. dàtīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
datirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | datiram |
2. | datiraš |
3. | datira |
množina | |
1. | datiramo |
2. | datirate |
3. | datiraju |
futur | |
jednina | |
1. | datirat ću |
2. | datirat ćeš |
3. | datirat će |
množina | |
1. | datirat ćemo |
2. | datirat ćete |
3. | datirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | datirah |
2. | datiraše |
3. | datiraše |
množina | |
1. | datirasmo |
2. | datiraste |
3. | datirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | datirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | datirao sam |
2. | datirao si |
3. | datirao je |
množina | |
1. | datirali smo |
2. | datirali ste |
3. | datirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam datirao |
2. | bio si datirao |
3. | bio je datirao |
množina | |
1. | bili smo datirali |
2. | bili ste datirali |
3. | bili su datirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | datiraj |
množina | |
1. | datirajmo |
2. | datirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
datirajući | |
glagolski prilog prošli | |
datiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
datirao, datirala, datiralo | |
datirali, datirale, datirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
datiran, datirana, datirano | |
datirani, datirane, datirana |
1. | staviti/stavljati datum na pismo ili dokument |
2. | odrediti/određivati datum nastanka nekog spisa [pismo je datirano...] |
3. | odrediti/određivati vrijeme nekog događaja ili pojave [postanak hrvatske države datiramo u 9. stoljeće] |
4. | potjecati iz nekog vremena ili doba koje se spominje [sablja datira iz 17. stoljeća] |