dàrnuti
dàrnuti (u što, što, koga) svrš. 〈prez. dȁrnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. dȁrnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| darnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | darnem |
| 2. | darneš |
| 3. | darne |
| množina | |
| 1. | darnemo |
| 2. | darnete |
| 3. | darnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | darnut ću |
| 2. | darnut ćeš |
| 3. | darnut će |
| množina | |
| 1. | darnut ćemo |
| 2. | darnut ćete |
| 3. | darnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | darnuh |
| 2. | darnu |
| 3. | darnu |
| množina | |
| 1. | darnusmo |
| 2. | darnuste |
| 3. | darnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | darnuo sam |
| 2. | darnuo si |
| 3. | darnuo je |
| množina | |
| 1. | darnuli smo |
| 2. | darnuli ste |
| 3. | darnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam darnuo |
| 2. | bio si darnuo |
| 3. | bio je darnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo darnuli |
| 2. | bili ste darnuli |
| 3. | bili su darnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | darni |
| množina | |
| 1. | darnimo |
| 2. | darnite |
| glagolski prilog prošli | |
| darnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| darnuo, darnula, darnulo | |
| darnuli, darnule, darnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| darnut, darnuta, darnuto | |
| darnuti, darnute, darnuta | |
Definicija
ekspr., v. dirnuti
Etimologija
✧ vidi dírati
