Hrvatski jezični portal

dȃr

dȃr m 〈N mn dȁrovi/dȃri, G dȁrōvā/dȃrā〉

Izvedeni oblici
jednina
N dar
G dara
D daru
A dar
V dare
L daru
I darom
množina
N darovi
G darova
D darovima
A darove
V darovi
L darovima
I darovima
Definicija
1. predmet ili vrijednost što se kome daruje [dati na dar; primiti dar]
2. prirodna sposobnost za što [imati dara za što]; nadarenost, talent
Sintagma
dar govora 1. sposobnost čovjeka da se sporazumijeva pomoću sustava glasovnih znakova, jezika 2. govornička sposobnost;
dar s neba iznenadni dar, dar kome se nismo nadali
Onomastika
♦ m. os. imena: Bȍžidār, Dàrislav, Dàrivōj, Dàrjan, Dárko, Dȁroje, Dȁroslav; ž. os. imena: Bȍžidārka, Dárka, Dȁroslava
pr.: Dárić (Karlovac, I Slavonija), Dáris (Poreč), Dàrišić (Opatija, Hvar), Dárko (Omiš), Dárlić (Vis, Split), Darójković (Vinkovci)
Etimologija
prasl. i stsl. darъ (rus., polj. dar) ← ie. *deh3rom (grč. dȏron), v. dati