dániti
dániti (se) dv. 〈prez. dȃnīm (se)/ (3. l. jd) dȃni (se), pril. sad. dánēći (se), pril. pr. -īvši (se), gl. im. dánjēnje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
daniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | danim |
2. | daniš |
3. | dani |
množina | |
1. | danimo |
2. | danite |
3. | dane |
futur | |
jednina | |
1. | danit ću |
2. | danit ćeš |
3. | danit će |
množina | |
1. | danit ćemo |
2. | danit ćete |
3. | danit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | danjah |
2. | danjaše |
3. | danjaše |
množina | |
1. | danjasmo |
2. | danjaste |
3. | danjahu |
aorist | |
jednina | |
1. | danjah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | danio sam |
2. | danio si |
3. | danio je |
množina | |
1. | danili smo |
2. | danili ste |
3. | danili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam danio |
2. | bio si danio |
3. | bio je danio |
množina | |
1. | bili smo danili |
2. | bili ste danili |
3. | bili su danili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dani |
množina | |
1. | danimo |
2. | danite |
glagolski prilog sadašnji | |
daneći | |
glagolski prilog prošli | |
daneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
danio, danila, danilo | |
danili, danile, danila |
1. | proboraviti dan, ostati/ostajati po danu na nekome mjestu [daniše pak i prenoćiše]; danovati, danjivati, predaniti, opr. noćiti |
2. | (se) svanuti/svitati |