davòriti
davòriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| davoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | davorim |
| 2. | davoriš |
| 3. | davori |
| množina | |
| 1. | davorimo |
| 2. | davorite |
| 3. | davore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | davorit ću |
| 2. | davorit ćeš |
| 3. | davorit će |
| množina | |
| 1. | davorit ćemo |
| 2. | davorit ćete |
| 3. | davorit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | davorah |
| 2. | davoraše |
| 3. | davoraše |
| množina | |
| 1. | davorasmo |
| 2. | davoraste |
| 3. | davorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | davorio sam |
| 2. | davorio si |
| 3. | davorio je |
| množina | |
| 1. | davorili smo |
| 2. | davorili ste |
| 3. | davorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam davorio |
| 2. | bio si davorio |
| 3. | bio je davorio |
| množina | |
| 1. | bili smo davorili |
| 2. | bili ste davorili |
| 3. | bili su davorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | davori |
| množina | |
| 1. | davorimo |
| 2. | davorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| davoreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| davorio, davorila, davorilo | |
| davorili, davorile, davorila | |
Definicija
pjevati davorije
Etimologija
✧ vidi Dȁvor1
