dielèktrik
dielèktrik m 〈N mn -ici〉
Definicija
fiz. tvar koja može podnijeti električni napon, kod dielektrika primijenjeno električno polje dovodi do pomaka naboja ali ne i do njegovog toka; nevodič, izolator, neprovodnik
Etimologija
✧ di-1 + v. elektrika
