derogírati
derogírati (što) dv. 〈prez. derògīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. derògīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| derogirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | derogiram |
| 2. | derogiraš |
| 3. | derogira |
| množina | |
| 1. | derogiramo |
| 2. | derogirate |
| 3. | derogiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | derogirat ću |
| 2. | derogirat ćeš |
| 3. | derogirat će |
| množina | |
| 1. | derogirat ćemo |
| 2. | derogirat ćete |
| 3. | derogirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | derogirah |
| 2. | derogiraše |
| 3. | derogiraše |
| množina | |
| 1. | derogirasmo |
| 2. | derogiraste |
| 3. | derogirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | derogirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | derogirao sam |
| 2. | derogirao si |
| 3. | derogirao je |
| množina | |
| 1. | derogirali smo |
| 2. | derogirali ste |
| 3. | derogirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam derogirao |
| 2. | bio si derogirao |
| 3. | bio je derogirao |
| množina | |
| 1. | bili smo derogirali |
| 2. | bili ste derogirali |
| 3. | bili su derogirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | derogiraj |
| množina | |
| 1. | derogirajmo |
| 2. | derogirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| derogirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| derogiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| derogirao, derogirala, derogiralo | |
| derogirali, derogirale, derogirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| derogiran, derogirana, derogirano | |
| derogirani, derogirane, derogirana | |
Definicija
pravn. prešutno ukinuti/ukidati, obesnažiti, staviti/stavljati izvan snage neki zakon, propis ili običaj donošenjem drugoga zakona ili propisa čiji sadržaj proturječi sadržaju prvoga
Etimologija
✧ lat. derogare: ograničiti, ustegnuti ← derogativus: ograničavajući ≃ de- + rogare: tražiti, pitati
