deranžírati
deranžírati (koga) dv. 〈prez. derànžīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. derànžīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| deranžirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | deranžiram |
| 2. | deranžiraš |
| 3. | deranžira |
| množina | |
| 1. | deranžiramo |
| 2. | deranžirate |
| 3. | deranžiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | deranžirat ću |
| 2. | deranžirat ćeš |
| 3. | deranžirat će |
| množina | |
| 1. | deranžirat ćemo |
| 2. | deranžirat ćete |
| 3. | deranžirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | deranžirah |
| 2. | deranžiraše |
| 3. | deranžiraše |
| množina | |
| 1. | deranžirasmo |
| 2. | deranžiraste |
| 3. | deranžirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | deranžirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | deranžirao sam |
| 2. | deranžirao si |
| 3. | deranžirao je |
| množina | |
| 1. | deranžirali smo |
| 2. | deranžirali ste |
| 3. | deranžirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam deranžirao |
| 2. | bio si deranžirao |
| 3. | bio je deranžirao |
| množina | |
| 1. | bili smo deranžirali |
| 2. | bili ste deranžirali |
| 3. | bili su deranžirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | deranžiraj |
| množina | |
| 1. | deranžirajmo |
| 2. | deranžirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| deranžirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| deranžiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| deranžirao, deranžirala, deranžiralo | |
| deranžirali, deranžirale, deranžirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| deranžiran, deranžirana, deranžirano | |
| deranžirani, deranžirane, deranžirana | |
Definicija
uznemiriti/uznemiravati koga, (po)remetiti čije navike, (za)smetati kome; omesti/ometati
Etimologija
✧ fr. déranger
