derùta
derùta ž 〈G mn derútā〉
Definicija
rij.
| 1. | bijeg glavom bez obzira; rasap, rasulo (o vojnicima i sl.) |
| 2. | težak neuspjeh; katastrofa |
Etimologija
✧ fr. déroute ≃ déroutant: derutan ≃ lat. deruere: oboriti, srušiti
