devalvírati
devalvírati dv. 〈prez. devàlvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. devàlvīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
devalvirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | devalviram |
2. | devalviraš |
3. | devalvira |
množina | |
1. | devalviramo |
2. | devalvirate |
3. | devalviraju |
futur | |
jednina | |
1. | devalvirat ću |
2. | devalvirat ćeš |
3. | devalvirat će |
množina | |
1. | devalvirat ćemo |
2. | devalvirat ćete |
3. | devalvirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | devalvirah |
2. | devalviraše |
3. | devalviraše |
množina | |
1. | devalvirasmo |
2. | devalviraste |
3. | devalvirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | devalvirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | devalvirao sam |
2. | devalvirao si |
3. | devalvirao je |
množina | |
1. | devalvirali smo |
2. | devalvirali ste |
3. | devalvirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam devalvirao |
2. | bio si devalvirao |
3. | bio je devalvirao |
množina | |
1. | bili smo devalvirali |
2. | bili ste devalvirali |
3. | bili su devalvirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | devalviraj |
množina | |
1. | devalvirajmo |
2. | devalvirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
devalvirajući | |
glagolski prilog prošli | |
devalviravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
devalvirao, devalvirala, devalviralo | |
devalvirali, devalvirale, devalvirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
devalviran, devalvirana, devalvirano | |
devalvirani, devalvirane, devalvirana |
1. | smanjiti/smanjivati ili potpuno (iz)gubiti vrijednost, važnost, ugled i sl. (o stvarima i osobama) |
2. | ekon. (što) provesti/provoditi devalvaciju [devalvirati liru] |
3. | () biti/bivati podvrgnut devalvaciji, dobiti/dobivati manju vrijednost prema drugoj novčanoj jedinici [lira je devalvirala] |