Hrvatski jezični portal

detonácija

detonácija ž

Izvedeni oblici
jednina
N detonacija
G detonacije
D detonaciji
A detonaciju
V detonacijo
L detonaciji
I detonacijom
množina
N detonacije
G detonacija
D detonacijama
A detonacije
V detonacije
L detonacijama
I detonacijama
Definicija
1. prasak izazvan eksplozijom; tutanj
2. fiz. eksplozija kod koje je brzina reakcijskog fronta veća od brzine zvuka u materijalu i stoga reakcijski front prethodi udarnom valu
Etimologija
fr. détonation ≃ de- + lat. tonare: grmiti