detektírati
detektírati dv. 〈prez. detèktīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. detèktīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
detektirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | detektiram |
2. | detektiraš |
3. | detektira |
množina | |
1. | detektiramo |
2. | detektirate |
3. | detektiraju |
futur | |
jednina | |
1. | detektirat ću |
2. | detektirat ćeš |
3. | detektirat će |
množina | |
1. | detektirat ćemo |
2. | detektirat ćete |
3. | detektirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | detektirah |
2. | detektiraše |
3. | detektiraše |
množina | |
1. | detektirasmo |
2. | detektiraste |
3. | detektirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | detektirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | detektirao sam |
2. | detektirao si |
3. | detektirao je |
množina | |
1. | detektirali smo |
2. | detektirali ste |
3. | detektirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam detektirao |
2. | bio si detektirao |
3. | bio je detektirao |
množina | |
1. | bili smo detektirali |
2. | bili ste detektirali |
3. | bili su detektirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | detektiraj |
množina | |
1. | detektirajmo |
2. | detektirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
detektirajući | |
glagolski prilog prošli | |
detektiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
detektirao, detektirala, detektiralo | |
detektirali, detektirale, detektirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
detektiran, detektirana, detektirano | |
detektirani, detektirane, detektirana |
1. | (što) opaziti/opažati, otkriti/otkrivati, ob. detektorom, usp. detektor (2) |
2. | (što, komu) konstatirati postojanje čega nakon pretraživanja |