Hrvatski jezični portal

destrùkcija

destrùkcija ž

Izvedeni oblici
jednina
N destrukcija
G destrukcije
D destrukciji
A destrukciju
V destrukcijo
L destrukciji
I destrukcijom
množina
N destrukcije
G destrukcija
D destrukcijama
A destrukcije
V destrukcije
L destrukcijama
I destrukcijama
Definicija
1. čin razaranja; razgrađivanje, rušenje, uništavanje
2. stanje onoga što je razoreno [destrukcija je bila potpuna]
Etimologija
lat. destructio ≃ destruere: razrušiti