Hrvatski jezični portal

dìzdār

dìzdār m 〈G dizdára, V dȉzdāru〉

Izvedeni oblici
jednina
N dizdar
G dizdara
D dizdaru
A dizdara
V dizdare
L dizdaru
I dizdarom
množina
N dizdari
G dizdara
D dizdarima
A dizdare
V dizdari
L dizdarima
I dizdarima
Definicija
reg. pov. zapovjednik tvrđave ili utvrđenog grada u Osmanskom Carstvu
Onomastika
pr. (prema zanimanju prvonositelja): Dìzdār (340, Drniš, Ogulin, Primorje, Banovina), Dizdárević (420, Vojnić, Kordun, Lika, Banovina), Dìzdarić (Rijeka), Dìzder, usp. Kastropil
Etimologija
tur.perz.: čuvar tvrđave ← diz: tvrđava + dār dāšten: držati, imati