divulgírati
divulgírati dv. 〈prez. divùlgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. divùlgīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| divulgirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | divulgiram |
| 2. | divulgiraš |
| 3. | divulgira |
| množina | |
| 1. | divulgiramo |
| 2. | divulgirate |
| 3. | divulgiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | divulgirat ću |
| 2. | divulgirat ćeš |
| 3. | divulgirat će |
| množina | |
| 1. | divulgirat ćemo |
| 2. | divulgirat ćete |
| 3. | divulgirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | divulgirah |
| 2. | divulgiraše |
| 3. | divulgiraše |
| množina | |
| 1. | divulgirasmo |
| 2. | divulgiraste |
| 3. | divulgirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | divulgirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | divulgirao sam |
| 2. | divulgirao si |
| 3. | divulgirao je |
| množina | |
| 1. | divulgirali smo |
| 2. | divulgirali ste |
| 3. | divulgirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam divulgirao |
| 2. | bio si divulgirao |
| 3. | bio je divulgirao |
| množina | |
| 1. | bili smo divulgirali |
| 2. | bili ste divulgirali |
| 3. | bili su divulgirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | divulgiraj |
| množina | |
| 1. | divulgirajmo |
| 2. | divulgirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| divulgirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| divulgiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| divulgirao, divulgirala, divulgiralo | |
| divulgirali, divulgirale, divulgirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| divulgiran, divulgirana, divulgirano | |
| divulgirani, divulgirane, divulgirana | |
Definicija
otkriti/otkrivati ili (u)činiti poznatim; iznijeti/iznositi na vidjelo, obznaniti/obznanjivati
Etimologija
✧ lat. divulgare ≃ di-1 + vulgare: učiniti općim ili zajedničkim, prenijeti masama
