divániti
divániti () nesvrš. 〈prez. dìvānīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
divaniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | divanim |
2. | divaniš |
3. | divani |
množina | |
1. | divanimo |
2. | divanite |
3. | divane |
futur | |
jednina | |
1. | divanit ću |
2. | divanit ćeš |
3. | divanit će |
množina | |
1. | divanit ćemo |
2. | divanit ćete |
3. | divanit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | divanjah |
2. | divanjaše |
3. | divanjaše |
množina | |
1. | divanjasmo |
2. | divanjaste |
3. | divanjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | divanio sam |
2. | divanio si |
3. | divanio je |
množina | |
1. | divanili smo |
2. | divanili ste |
3. | divanili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam divanio |
2. | bio si divanio |
3. | bio je divanio |
množina | |
1. | bili smo divanili |
2. | bili ste divanili |
3. | bili su divanili |
imperativ | |
jednina | |
2. | divani |
množina | |
1. | divanimo |
2. | divanite |
glagolski prilog sadašnji | |
divaneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
divanio, divanila, divanilo | |
divanili, divanile, divanila |
1. | govoriti |
2. | razgovarati, pričati |