divániti
divániti () nesvrš. 〈prez. dìvānīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| divaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | divanim |
| 2. | divaniš |
| 3. | divani |
| množina | |
| 1. | divanimo |
| 2. | divanite |
| 3. | divane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | divanit ću |
| 2. | divanit ćeš |
| 3. | divanit će |
| množina | |
| 1. | divanit ćemo |
| 2. | divanit ćete |
| 3. | divanit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | divanjah |
| 2. | divanjaše |
| 3. | divanjaše |
| množina | |
| 1. | divanjasmo |
| 2. | divanjaste |
| 3. | divanjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | divanio sam |
| 2. | divanio si |
| 3. | divanio je |
| množina | |
| 1. | divanili smo |
| 2. | divanili ste |
| 3. | divanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam divanio |
| 2. | bio si divanio |
| 3. | bio je divanio |
| množina | |
| 1. | bili smo divanili |
| 2. | bili ste divanili |
| 3. | bili su divanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | divani |
| množina | |
| 1. | divanimo |
| 2. | divanite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| divaneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| divanio, divanila, divanilo | |
| divanili, divanile, divanila | |
Definicija
| 1. | govoriti |
| 2. | razgovarati, pričati |
Etimologija
✧ vidi dìvān
