dijagnosticírati
dijagnosticírati (što) dv. 〈prez. dijagnostìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. dijagnostìcīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dijagnosticirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dijagnosticiram |
| 2. | dijagnosticiraš |
| 3. | dijagnosticira |
| množina | |
| 1. | dijagnosticiramo |
| 2. | dijagnosticirate |
| 3. | dijagnosticiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dijagnosticirat ću |
| 2. | dijagnosticirat ćeš |
| 3. | dijagnosticirat će |
| množina | |
| 1. | dijagnosticirat ćemo |
| 2. | dijagnosticirat ćete |
| 3. | dijagnosticirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dijagnosticirah |
| 2. | dijagnosticiraše |
| 3. | dijagnosticiraše |
| množina | |
| 1. | dijagnosticirasmo |
| 2. | dijagnosticiraste |
| 3. | dijagnosticirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dijagnosticirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dijagnosticirao sam |
| 2. | dijagnosticirao si |
| 3. | dijagnosticirao je |
| množina | |
| 1. | dijagnosticirali smo |
| 2. | dijagnosticirali ste |
| 3. | dijagnosticirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dijagnosticirao |
| 2. | bio si dijagnosticirao |
| 3. | bio je dijagnosticirao |
| množina | |
| 1. | bili smo dijagnosticirali |
| 2. | bili ste dijagnosticirali |
| 3. | bili su dijagnosticirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dijagnosticiraj |
| množina | |
| 1. | dijagnosticirajmo |
| 2. | dijagnosticirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dijagnosticirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| dijagnosticiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dijagnosticirao, dijagnosticirala, dijagnosticiralo | |
| dijagnosticirali, dijagnosticirale, dijagnosticirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dijagnosticiran, dijagnosticirana, dijagnosticirano | |
| dijagnosticirani, dijagnosticirane, dijagnosticirana | |
Definicija
postaviti/postavljati dijagnozu
Etimologija
✧ vidi dijagnóza
