dȉjāk
dȉjāk m 〈G dijáka, V dȉjāče, N mn dȉjāci, G dȉjākā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dijak |
| G | dijaka |
| D | dijaku |
| A | dijaka |
| V | dijače |
| L | dijaku |
| I | dijakom |
| množina | |
| N | dijaci |
| G | dijaka |
| D | dijacima |
| A | dijake |
| V | dijaci |
| L | dijacima |
| I | dijacima |
Definicija
pov.
| 1. | učenik vjerske škole |
| 2. | pisar vladara ili velikaša |
| 3. | a. onaj koji je učen b. onaj koji je vješt latinskom jeziku |
Onomastika
♦ pr.: Dȉjačić (Križevci, Karlovac), Dȉjāk (Virovitica, Posavina), Dȉjāković (144, Ðurđevac, Požega, Čazma, Podravina), Djȁk (Vukovar, Z Slavonija), Djáković (200, Glina, Banovina, S Dalmacija), Djȁk Skèledžija (Ðakovo), Ðȁković (Ðȃković) (1780, Posavina, Lika)
Etimologija
✧ mađ. diák ≃ grč. diákonos: sluga, usp. đakon
