diferencírati
diferencírati dv. 〈prez. diferèncīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| diferencirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | diferenciram |
| 2. | diferenciraš |
| 3. | diferencira |
| množina | |
| 1. | diferenciramo |
| 2. | diferencirate |
| 3. | diferenciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | diferencirat ću |
| 2. | diferencirat ćeš |
| 3. | diferencirat će |
| množina | |
| 1. | diferencirat ćemo |
| 2. | diferencirat ćete |
| 3. | diferencirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | diferencirah |
| 2. | diferenciraše |
| 3. | diferenciraše |
| množina | |
| 1. | diferencirasmo |
| 2. | diferenciraste |
| 3. | diferencirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | diferencirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | diferencirao sam |
| 2. | diferencirao si |
| 3. | diferencirao je |
| množina | |
| 1. | diferencirali smo |
| 2. | diferencirali ste |
| 3. | diferencirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam diferencirao |
| 2. | bio si diferencirao |
| 3. | bio je diferencirao |
| množina | |
| 1. | bili smo diferencirali |
| 2. | bili ste diferencirali |
| 3. | bili su diferencirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | diferenciraj |
| množina | |
| 1. | diferencirajmo |
| 2. | diferencirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| diferencirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| diferenciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| diferencirao, diferencirala, diferenciralo | |
| diferencirali, diferencirale, diferencirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| diferenciran, diferencirana, diferencirano | |
| diferencirani, diferencirane, diferencirana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razdvojiti/razdvajati, razlikovati |
| 2. | (se) razlikovati se |
Etimologija
✧ vidi diferèncija
