dihotòmija
dihotòmija ž
jednina | |
---|---|
N | dihotomija |
G | dihotomije |
D | dihotomiji |
A | dihotomiju |
V | dihotomijo |
L | dihotomiji |
I | dihotomijom |
množina | |
N | dihotomije |
G | dihotomija |
D | dihotomijama |
A | dihotomije |
V | dihotomije |
L | dihotomijama |
I | dihotomijama |
1. | fil. odnos dvaju oprečnih pojmova; opreka |
2. | log. podjela rodnog pojma na dva niža, međusobno proturječna pojma |
3. | lingv. dvočlana (binarna) opozicija elemenata koji se međusobno uvjetuju i pretpostavljaju |