dȉkla
dȉkla ž 〈G mn -ā/-ī〉
Definicija
jez. knjiž. arh., v. djevojka
Frazeologija
⃟ što dikla navikla iron. 1. teško se odučiti od ugodnosti 2. radi kako je navikao (ob. nekim neposrednim povodom) 3. (aluzija na to da je djevojka okusila erotsko zadovoljstvo) osladilo joj se, omiljelo joj
Onomastika
♦ pr.: Dìklan (S Dalmacija), Dȉklić (640, Otočac, Lika, S Dalmacija, Istra)
Etimologija
✧ čakavski ← prasl. *dětьkla (slov. dekla) ≃ v. dijete
