dȉlati
dȉlati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dilati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dilam |
2. | dilaš |
3. | dila |
množina | |
1. | dilamo |
2. | dilate |
3. | dilaju |
futur | |
jednina | |
1. | dilat ću |
2. | dilat ćeš |
3. | dilat će |
množina | |
1. | dilat ćemo |
2. | dilat ćete |
3. | dilat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dilah |
2. | dilaše |
3. | dilaše |
množina | |
1. | dilasmo |
2. | dilaste |
3. | dilahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dilao sam |
2. | dilao si |
3. | dilao je |
množina | |
1. | dilali smo |
2. | dilali ste |
3. | dilali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dilao |
2. | bio si dilao |
3. | bio je dilao |
množina | |
1. | bili smo dilali |
2. | bili ste dilali |
3. | bili su dilali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dilaj |
množina | |
1. | dilajmo |
2. | dilajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dilajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dilao, dilala, dilalo | |
dilali, dilale, dilala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dilan, dilana, dilano | |
dilani, dilane, dilana |
1. | razg. baviti se poslom dilera |
2. | žarg. raspačavati drogu; preprodavati |