dȉrkati
dȉrkati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dirkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dirkam |
| 2. | dirkaš |
| 3. | dirka |
| množina | |
| 1. | dirkamo |
| 2. | dirkate |
| 3. | dirkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dirkat ću |
| 2. | dirkat ćeš |
| 3. | dirkat će |
| množina | |
| 1. | dirkat ćemo |
| 2. | dirkat ćete |
| 3. | dirkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dirkah |
| 2. | dirkaše |
| 3. | dirkaše |
| množina | |
| 1. | dirkasmo |
| 2. | dirkaste |
| 3. | dirkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dirkao sam |
| 2. | dirkao si |
| 3. | dirkao je |
| množina | |
| 1. | dirkali smo |
| 2. | dirkali ste |
| 3. | dirkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dirkao |
| 2. | bio si dirkao |
| 3. | bio je dirkao |
| množina | |
| 1. | bili smo dirkali |
| 2. | bili ste dirkali |
| 3. | bili su dirkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dirkaj |
| množina | |
| 1. | dirkajmo |
| 2. | dirkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dirkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dirkao, dirkala, dirkalo | |
| dirkali, dirkale, dirkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dirkan, dirkana, dirkano | |
| dirkani, dirkane, dirkana | |
Definicija
| 1. | lagano, malo dodirivati, lagano doticati |
| 2. | pren. bockati, zadirkivati, draškati |
Etimologija
✧ vidi dírati
