diplomírati
diplomírati () dv. 〈prez. diplòmīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| diplomirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | diplomiram |
| 2. | diplomiraš |
| 3. | diplomira |
| množina | |
| 1. | diplomiramo |
| 2. | diplomirate |
| 3. | diplomiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | diplomirat ću |
| 2. | diplomirat ćeš |
| 3. | diplomirat će |
| množina | |
| 1. | diplomirat ćemo |
| 2. | diplomirat ćete |
| 3. | diplomirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | diplomirah |
| 2. | diplomiraše |
| 3. | diplomiraše |
| množina | |
| 1. | diplomirasmo |
| 2. | diplomiraste |
| 3. | diplomirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | diplomirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | diplomirao sam |
| 2. | diplomirao si |
| 3. | diplomirao je |
| množina | |
| 1. | diplomirali smo |
| 2. | diplomirali ste |
| 3. | diplomirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam diplomirao |
| 2. | bio si diplomirao |
| 3. | bio je diplomirao |
| množina | |
| 1. | bili smo diplomirali |
| 2. | bili ste diplomirali |
| 3. | bili su diplomirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | diplomiraj |
| množina | |
| 1. | diplomirajmo |
| 2. | diplomirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| diplomirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| diplomiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| diplomirao, diplomirala, diplomiralo | |
| diplomirali, diplomirale, diplomirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| diplomiran, diplomirana, diplomirano | |
| diplomirani, diplomirane, diplomirana | |
Definicija
položiti/polagati završni ispit nakon kojega se dobiva diploma
Etimologija
✧ vidi diplóma
