dìstih
dìstih m 〈N mn -isi, G dȉstīhā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | distih |
| G | distiha |
| D | distihu |
| A | distih |
| V | distiše / distihu |
| L | distihu |
| I | distihom |
| množina | |
| N | distihovi |
| G | distihova |
| D | distihovima |
| A | distihove |
| V | distihovi |
| L | distihovima |
| I | distihovima |
Definicija
jez. knjiž. strofa sastavljena od dva stiha; dvostih
Sintagma
∆ elegijski distih dvostih sastavljen od jednog heksametra i jednog pentametra, ritam grčke i rimske elegije
Etimologija
✧ grč. distikhon, di-2 + v. stih
