dòpirati
dòpirati (do čega, do koga) nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dopirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dopirem |
2. | dopireš |
3. | dopire |
množina | |
1. | dopiremo |
2. | dopirete |
3. | dopiru |
futur | |
jednina | |
1. | dopirat ću |
2. | dopirat ćeš |
3. | dopirat će |
množina | |
1. | dopirat ćemo |
2. | dopirat ćete |
3. | dopirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dopirah |
2. | dopiraše |
3. | dopiraše |
množina | |
1. | dopirasmo |
2. | dopiraste |
3. | dopirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dopirao sam |
2. | dopirao si |
3. | dopirao je |
množina | |
1. | dopirali smo |
2. | dopirali ste |
3. | dopirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dopirao |
2. | bio si dopirao |
3. | bio je dopirao |
množina | |
1. | bili smo dopirali |
2. | bili ste dopirali |
3. | bili su dopirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dopiri |
množina | |
1. | dopirimo |
2. | dopirite |
glagolski prilog sadašnji | |
dopirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dopirao, dopirala, dopiralo | |
dopirali, dopirale, dopirala |